Igrice
Po milioniti put sedim kod njega.. U beloj haljinici i ne nosim brus... Sasvim slucajno ga nemam, a u ovoj situaciji je to ispalo prilicno sexy...
Kao i uvek se igram sa ogrlicom...
Dok uobicajeno pricamo osecam njegov pogled na meni... Njegov ne tako frendli pogled. I osecam kojamu je namera... Ustvari, nije ta namera samo njegova... Jednostavno se oseca.. I vidi. Samo je pitanje ko ce da napravi prvi korak...
Ima li icega boljeg za to od istine/izazova? Po starom dobrom obicaju.. Iako smo od istine davno odustali.. Previse se dobro znamo da bi nam to bilo zanimljivo... Izazov za izazovom... Pantalone, ogrlica, majica, haljina, sat, igrice, krevet.. Jedno za drugim... Polako ali sigurno.
I posle par sati onako lezimo na tvrdom i neudobnom krevetu, vazduh je postao jako zagusljiv, nenormalna je vrucina, soba je neuredna, svetla jedva da ima, muzika koja svira je sasvim bezveze, mi umorni i mokri... A sve je ipak tako SAVRSENO...
Ovaj put, prosli put, pretprosli, buduci, svaki put...
