Blueberry u zemlji cuda...

Udaja

— Autor blueberry @ 23:54

U poslednje vreme svi bi da me zene :P

Vecinom se radi o sali, ali ponekad... Bas i ne. Svakakvih li ljudi ima :D

 

Bila sam juce na nekom poslicu - radilo se o prevodjenju - slovacki-srpski i obrnuto. Rekoh sto da ne, koji dinar vise mi nece biti na odmet.

Kako se radilo o prilicno ozbiljnom poslu, dobila borovnicica naredbu da se obuce formalno i sve sto ide uz to... Ustala u pola 6, uvukla se u 'aljince, spakovala, uzela sve potrebno (jedino telefon zaboravila :S) i krenula.. Prvo u skolu, pa na posao.

U skoli nista zanimljivo, cekalo se 10 sati da krenem u beli svet... Obula stikle, krenula, sa sve jos tri devojke.(Ko da idemo na neke ilegalne radnje :P) Stigle na odrediste, i cekamo, cekamo, cekamo. Srpski deo ljudi stigao na vreme, a Slovaci.. Malo se izgubili u Novom Sadu. Stize delegacija iz Slovacke, sedaju na svoja mesta, jedan lik iz delegacije me neodoljivo podsecao na pesmu Y.M.C.A. , te sam svaki put kad sam ga pogledala zapevala i pocela da se nekontrolisano smejem, sto se svidelo Slovacima... Prvo hoce da se slikaju sa svima, onda sa mnom, i tako nekoliko njih... Sve cemo da izdrzimo :)

Prosao prvi deo, sledi prevodjenje bilateralnih razgovora.. Aj jos mio. Dobijem neke razgovore o lampama i osvetljenju sa sve gomilom strucnih izraza... Hilfeeeeeeeeee... Snasla se nekako, sve se oduzilo, i taman pomislih idemo kuciiici...

Ali ne. Gospodi iz Slovacke smo mi devojke prevodioci bile jako simpaticne pa su odlucili da i nas prikljuce zajednickom rucku(sumjivo, zar ne?). I tako treba da od centra stignemo do restorana koji se nalazi negde pri izlazu iz NS naprema Veterniku, ali objasniti to Slovacima? Malo morgen.

Kako sam jedina ja preostala znala gde se nalazi restoran, smestili me u kola sa 4 gospodina. (iskreno sam se plasila)Fini ljudi, jos voze ista kola kao moji roditelji, prijatni, nasmejani. Pricamo, objasnjavam im kako da stignemo do restorana, i tako preko price dodjemo do udaje :D Ne znam kako se dotle uvek stigne, ali stigne se. Resili ljudi da me udaju za nekog od njihovih sinova. Mrtvi ozbiljni su napravili licitaciju :D Ko da kompjuter kupujem... U sali sam rekla da mi je visina jako bitna, te kaze jedan moj sin je visok 190cm, jel oces da se udas za njega? (muerto sirias) Dok ja umirem od smeha, gospodin koji je sedeo pozadi mi kaze: Ha! Moj sin je visok 195... I tako sam ja, sa sve svojih jedva 7 godina dobila 4 ponude za udaju. Jedan je visok 195, jedan je visok 190, treci je 184 a cetvrti 185 :D I tako celim putem se gospoda nadmecu ciji je sin bolji i mi stignemo do odredista. Udjemo unura, sve divno, krasno. O cemu ce da se prica. Naravno,o mojoj udaji...

I tu dobijem jos dve ponude za zenidbu... Obno najbitnije: jedan visok 187 a jedan 196... :D:D:D 

Tako da, resih da se udam... :D Ali ni za jednoga od ovih.. Ipak ja imam svog D boja, visokog 195cm :) 


Powered by blog.rs